S T O L I C A
Soba je nekad
bila puna knjiga,
Al' život se
jednom kao list žut sruši,
Ostale su sjene
ko' tragovi briga
I uspomene samo
duboko u duši.
A stolica
prazna ko' da nekog čeka,
U sobi kraj
prozora stoji,
Stišale se
sjenke, utihnuo vjetar,
Dok ona
sama, zadnje sate broji.
Prolazi
vrijeme, već se gasi svjetlo danje,
Stolica prazna
u sobi bez knjiga,
Sanja neke
svoje davne sanje.
(2013)
Nema komentara:
Objavi komentar