Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

petak, 11. siječnja 2013.


             P R I Č A  O  P O K I S L O M  M I Š U

 

 

             Dobio miš poziv jednog dana,

             Da u goste dođe još prije podne,

             Sa jednoga kraja na drugi vrta

             Gdje se crvene jagode rodne.

 

             Ljubazan poziv svidio se mišu,

             Pa krenuo spretno kroz mrkvu i trave,

             Zastao tek načas , osječao kišu

             Al' mario nije za oblake plave.

 

             Od luka do kelja , pa tad do salate

             Skakutao miš kroz zrak pun sparine,

             Posjetio dinje , vrtom što se zlate,

             Da oluja dolazi to ga baš ne brine.

 

             Odjednom pljusnu uz grmljavinu kiša

              Na grmove jagoda i na vrt cijeli.

             List jagode sakrio pokislog  miša

             Dok nebom opet lagano plove

             Oblaci visoki, bijeli.

                                                 

                                        Ljerka Varga

 

 

 
Objavio/la u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)