Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989


--------------------------------------------------------------------------

petak, 11. siječnja 2013.


P  R  I  Č  A    O    S  J  E  N  I  C  I

 

 

             Bila jednom ptičica jedna

             Vesela , vrijedna i crno žuta

             Skakutala gore – dolje granama trešnje,

             Čistila spretno strane svog kaputa;

 

             Ptičica mala sjenica se zvala,

             Lepršala svuda  tražeći hranu,

             Od jedne voćke pa na drugu

             Brzo i spretno mijenjala je granu.

 

             Došla je zima , bijele su grane,

             Zubato sunce ponekad iz magle proviri

             Dok u vrtu još vesela lica

             Sa grane na granu leprša sjenica.

 

             U proljeće će opet po vrtu lijetati,

             Čistiti gredice , povrće i grane,

             Hraniti ptiće od jutra do mraka,

             Čekati uz cvrkut da opet zora svane.

 

                                                      Ljerka Varga 

Nema komentara:

Objavi komentar