Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

srijeda, 16. siječnja 2013.


RADUJEM    SE

 

Radujem se,sretna, kad mi u stih svratiš,

Kad tvoja mi'so takne misli moje,

Sve latice ruža,dala bih ti, i  svih ptica poj,

Pokreneš me cijelu,kao rijeka alge,

Dok ja čekam na zagrljaj tvoj…

Kad kolovoz okrene leđa ljetu,

Jesen će nam opet u šumu  svratit

Livadama, poljima i gradu

Purpur će boja pokloniti čist,

U listopad sakriti  se kradom

I skidati tiho list po list…

 

I godina ode, čekam da se vratim,

Misao mi sjetna grlo steže,

S oblacima sivim zadnja jata lete,

Mahnuti ću tiho kraju na odlasku,

Dok kiša nad šumom izmaglicu plete.

 

Radujem se,  sretna, kad mi u stih svratiš,

Ponekad i šutnjom sve možemo reći

                                     Ko kad jesen boje preko polja miješa

Okus kišnog ljeta, prekriti se trudi

No  zagrljaj tvoj dovoljan je sreći.

 (2011)
 

 

 
Objavio/la u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)