Kao cvijet zatvoren,

Još uvijek jutarnjom zrakom osvijetljen,

Čekam svaku tvoju riječ ljubavlju uvijenu,

Milovanje tvoje , zorom poklonjeno,

Dodir svaki što mi srce lijeći

Samo tebi lete misli, riječi…

 

Kao ruža  kasna neke lijehe,

K'o latica, što na dlan je pala,

Stisnuta u misao o tebi,

Zagrlit' te jutrom ja bih znala,

Oči bih ti poljupcem prekrila,

Košulju  k'o dan bijeli pružila,

Suzom sreće dan ti omotala.

 

Kao dvije grlice na grani,

Vjetar, koje miluje ih kradom,

Da mi se je privinut' uz tebe,

Sreću svoju prošetati gradom.

                                

                                Kao galeb iznad mora,

K'o zora što šumu budi,

Na tvoje sam grudi legla,

Da me duša tvoja ljubi...

 

Ljerka Varga(2011)