Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

ponedjeljak, 21. siječnja 2013.




DAL SI DOBRO--DANAS U OVO JUTRO MAGLOVITO---kad želje misli i snovi ne

žele ispod toplog pokrivača----dali si dobro u ovo jutro kad kava samica miriše na stolu,a

pijevac nekog drugog dvorišta sa plota te budi, pas zalaje na maglu koja vuče korake

nekog prolaznika.

Dal' si dobro u ovo jutro kišom umiveno, dok magla se omata oko vrhova breza i jablana

Jedinog, na rubu parka i plače kapima umornim koje padaju na prelet kosova i grlica u

krošnje.

Dal' si dobro u ovo jutro maglovito, kišom uplakano, pitam , zabrinuta za tvoje oči koje

osjećam, a ne vidim onu skrivenu toplinu pogleda.

I opet je pas zalajao, a magla se odvukla preko krovova neprimjetno tihom ulicom.

Dal si dobro, danas u ovo jutro maglovito,kad želim te mislima, spremam u snovima.

Kavu  danas ispijamo zajedno, radujući se danu koji zajedno dijelimo…

(2012)
Objavio/la u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)