Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

srijeda, 16. siječnja 2013.


 
 
 
                           PRIČA   O   DVA   KIŠOBRANA
 
BILA JEDNOM DVA KIŠOBRANA...CRVENI I ŽUTI...ČESTO SU IZLAZILI U KIŠNI DAN, ALI NIKAD ZAJEDNO...CRVENI JE DOLAZIO SA ZAPADNOG DIJELA GRADA U CENTRALNI PARK, DOK JE ŽUTI ŽIVIO DVIJE ULICE DALJE OD ULAZA U CENTRALNI PARK...PROLAZILA SU GODIŠNJA ...DOBA, MJENJALE SE VREMENSKE SITUACIJE, NO ONI SE NIKAD NISU SUSRELI NA STAZI ZA ŠETNJU PARKOM...TAKO JE PROLAZILO VRIJEME, SVE DO JEDNOG DANA, DOK JESEN NIJE OBOJILA LISTOVE DRVEĆA U PARKU CRVENO - ŽUTO, A NEBO JE BILO TAMNO I SVAKI JE ČAS MOGLO ZAKIŠITI...ODJEDNOM JE PARKOM ZAŠUŠTALO LIŠĆE I ŠAPAT SE JE ŠIRIO DO NAJSKROVITIJEG KUTKA PARKA...-POGLEDAJTE,---ŠAPUTALI SU CRVENI LISTOVI,-ZAR NE VIDITE ONAJ ŽUTI KIŠOBRAN KAKO ZALJUBLJENO PROLAZI ONOM STAZOM?-... -DA,DA VIDIMO,-...ZAŠUŠTALI SU ŽUTI LISTOVI,--DA,DA, A PRATI GA CRVENI KIŠOBRAN,-ŠAPUTALI SU I DALJE ŽUTI LISTOVI...O KAKO DIVAN PAR,- REČE JOŠ ZELEN LIST SA GRANE PLATANE...
A DVA SU KIŠOBRANA ŠETAJUĆI POLAKO, PRAČENI SITNIM KAPLJICAMA KIŠE, ODLAZILI PREMA OTVORENOM PROPLANKU PARKA, GDJE JE VJETAR UPRAVO ZAVITLAO OTPALO ŽUTO I CRVENO LIŠĆE...

LJERKA VARGA

16.siječnja 2013
 

Objavio/la u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)