Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

srijeda, 23. siječnja 2013.



22 RUJNA 2011


Još uvijek leptiri prelijeću tratinu,

Koja se kupa u podnevnom suncu.

Protutnjao je vlak, a onda tišina.

U grmlju se čuje cvrkut sjenica.

Prija mi taj mir bolničkog parka.

Negdje je zaplakalo dijete.

Bačeni kamenčići zvone na trambulinu.

Misli su mi raštrkane..

Samo misao na tebe uvijek je jasna.

Neću još dugo ovdje biti.

Radujem se izlasku, povratku,svemu…

Leptiri prelijeću igrajući se,

Nestaju u grmlju, a onda opet preko tratine.

Odnekud je povjetarac donio

Miris svježeg kruha.

Bolje se osjećam.


Poželjela sam upoznati tvoj osmjeh,

Kao što sam upoznala toplinu tvojih misli,

Pa da moj i tvoj osmjeh,  kao leptiri

Polete zajedno…


(2011)
                          Ljerka Varga

Objavio/la u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)