Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

nedjelja, 20. siječnja 2013.


 
 
 
DJETINJSTVO

 

Djetinjstvo nije u albumu slika

Nit buđenje jutrom u krevetu bijelom

To mirisi su proljeća sa trešnjinih grana

I toplina vjetra nad mokrim čelom…

 

Voćnjaka tišina i zov majke brižan

Preko zrelih dunja za ručak pred podne

Miris svježeg kruha na stolnjaku  starom i

Zemlje tek uzorane crnice rodne…

 

U večeri duge kad se s pričom zaspi

Kad sjeverac piri kroz grane gole

Mrak kad se spusti na utrnutu svijeću

Koljena razbijena noću što bole…


 

Djetinjstvo je sjećanje na dane igre

Prašinom kad  noge trčale su bose

Na suzu u oku ponekad što zablista…

 

Na dane  sreće  jutra puna rose

Na  dugo zimsko veće baku i bijele kose

Djetinjstvo je trešnja kad proljećem prolista…

 

(2013)

Ljerka Varga



Objavio/la u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)