Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989


--------------------------------------------------------------------------

petak, 11. siječnja 2013.


PRIČA  O  JEŽU  STRAŽARU

 

U grmu, ispod staroga gloga

Na kraju vrta, stanuje jež,

Izgleda ozbiljna i ponekad stroga

Al' svaku je večer za izlaz svijež.

 

Šeta polako u ranu večer

Uz plot drveni pokraj puta,

Šuška lijehom gdje raste cvijeće

I skuplja lišće iglama kaputa.

 

Lagano luta od rajčica do plota

A onda opet na drugu stranu,

Stalno se nekako u krug mota

U večer mirisnu, u večer ranu.

 

Mjesec se lagano nebom diže

Dok jež voćnjakom i vrtom šara

I ponoć tiha primakla se bliže,

Sve mirno je pod grmom gloga,

Savladao umor ježa stražara.

                                 

                                  Ljerka Varga                  

Nema komentara:

Objavi komentar