Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989


--------------------------------------------------------------------------

petak, 26. kolovoza 2016.

PLESAČICA


Lakoća svile kao dodir vile
lagan i nježan, milovanje trava
dok crven mak ispod lista drijema
ponosna i draga dok gleda sa trijema.

Ogrnuta meko tom zelenom svilom
ko livadom svježom neko prijepodne
zavrti mi mozak u okretu jednom, haljinom
crvenom ko grane trešnje zrele, rodne.

Pleši ti laka, haljina te nosi
ko latice maka kada krase kosu
publika bez daha gleda svaki pokret
lagani okret, nogu tvoju bosu.

Da, ja te ljubim i svaki tvoj pokret
što poklanjaš meni i cijeloj sali
ko dodirom ruke, da me takneš
pogled me tvoj kao svijeću pali.

Ne znam dali sanjam il je ipak java
haljina mi tvoja leprša u letu
odjednom u jastuk utone mi glava
ipak sve to sanjah, uvijek sam na svijetu.

(2013)Ljerka Varga





Nema komentara:

Objavi komentar