Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

utorak, 23. kolovoza 2016.

VEČER
Na krilima vjetra, s kišom pod ruku
Stigla je večer u mirisu dalekog kraja
Na pokislom perju starog ljubavnika
Haljina joj mokra, a kosa bez sjaja
Samo su kapi lepršale kiše, tamo gdje je došla
Potocima rijekom, poljima uz proplanke šuma
Noć su i večer, tiho iznad grada prošle
Pjesmom tihom vjetra po raskršćima druma
Spremile se tako kod smiraja svakog
Omotati tminom ravnice i kamenje mora
Pripremiti krajeve najdivnije zemlje
Da jutrom dočeka dan najljepša zora
Pjesmom tihom što već jesen sluti
Skiću tako preko dolova i rijeka, sve kroz san
Zakrilit će mir djetetu svakom sigurni skuti
Da korakom sretnim, krene u novi dan
@ljerkavarga


Objavio/la u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)