PODNEVNI KARANFILI

Na stolu karanfili podnevni

u vazi širokog otvora
mirišu
kao lice tvoje , kao ruke
u zagrljaju
Podnevni karanfili
svježe ubrani u vazi
za mene, za tebe
nježni poput poljubaca
na usnama
Na latima kišne kapi
pupoljci još zatvoreni
rumeni
kao sreća u očima
što treperi
Na podnevnom stolu
karanfili
našu ljubav potvrdili
zauvijek

@ljerka varga

                                         
 POSTOJIM

Postojim a da 

Nit svjesna nisam
Dalekih prostranstava
Ledenih santi
Pješčanih dina
I ptica tamo nekih
Što se šarenim
Perjem kite
Postojim u svom
Zrncu svemira
Nekih crno bijelih
Zvijezda na svodu
Koje sjaje obasjane
Nekim drugim suncem
Tvoreći zviježđe vage
Znaka jeseni
Postojim i jeseni ove
Dišem kiše
Koje tek dolaze
Mirise žutog cvijeća
Listova šuštanje
Vjetrom ponesenih
Slušam zalascima
To jesen putom
Mojim dolazi

(2013)
@Ljerka Varga

BREZE

Pored staze
moga prolaženja
breze , ljepotice
prave mi sjene
pa mi se čini
kao da paze
na mene...
Vi lijepe, vitke
plesačice
sa zrakama
jutarnjim i lahorom
otresate suze noći
dok plešete
svojim granama...
Pored staze
drvored breza
sunce je
u srebrnim listovima
savilo gnijezda
zrakama
da se odmore do dana...
O, vi divne breze
što pazite na mene
i pravite mi sjene
stazom moga prolaženja
volim vas
vaše mi haljine zeleno-bijele
cijeli dan
razvesele...

(2014)
@ljerkavarga

PUTNIK

Promjena vremena, daljine zastiru oblaci
Odbaci obzire, za tebe obzira nitko nema
Mislima kreni negdje, gdje duša još nije bila

Mijenja se vrijeme
Stijene pucaju na hladnoći
Zagrni se ogrtačem toplim
Dovoljno je da ti samo vidim oči

Preko širokih prostranstava
A dolje šumi more i rijeka miriše
Oblaci putuju s vjetrom
Poslat će jesenje kiše

Promjena vremena ostavlja putnike
Na stanici polaska ispod kišobrana
Sa koferom prepunim tuge i samoće

(2013)
@ljerkavarga

TRENUTAK TRENA

U trenutku trena, sklopljenih vjeđa

Razaznajem dan, iza  prozora okvira kruta,

Daleke mirise što s vjetrom skiću,

Pokupljeni na stanici čekanja  kraj  puta.

Visoko prelijeću ptice putovima neba,

Staze već znane začas zjape prazne,

Samo se vjetar nevidljiv kroz oblake vuče,

Kroz zemljane pute , sjene i ponore prazne.

Na dlanu kišna kap svjedoči  trenu,

Kad sve šuti, a misao leti k'o zraka,

Tamo gdje odmara se mjesec, oko se prenu,

Na licu ostaje kapi mokra traka.

Sklopljenih vjeđa molitvu plete,

Trenutkom trena kad bol svjetla boli,

Raspoznajem tvoj lik kraj prozora okvira,

Zaustavljen u trenu kad strepi i voli.

Ne gledaj unatrag tamo ničeg nema,

Samo sjena tihe prošlosti se klati,

U odsjaju jutra nestaje s noći,

Tamo se dalje novo svjetlo zlati.

'16@ljerkavarga

PLESAČICA


Lakoća svile kao dodir vile
lagan i nježan, milovanje trava
dok crven mak ispod lista drijema
ponosna i draga dok gleda sa trijema.

Ogrnuta meko tom zelenom svilom
ko livadom svježom neko prijepodne
zavrti mi mozak u okretu jednom, haljinom
crvenom ko grane trešnje zrele, rodne.

Pleši ti laka, haljina te nosi
ko latice maka kada krase kosu
publika bez daha gleda svaki pokret
lagani okret, nogu tvoju bosu.

Da, ja te ljubim i svaki tvoj pokret
što poklanjaš meni i cijeloj sali
ko dodirom ruke, da me takneš
pogled me tvoj kao svijeću pali.

Ne znam dali sanjam il je ipak java
haljina mi tvoja leprša u letu
odjednom u jastuk utone mi glava
ipak sve to sanjah, uvijek sam na svijetu.

(2013)Ljerka Varga

SAN

Noćas sam sanjala, kako stojim na obali.
Tišina me vode dotiče po nogama.
Svitanje na listovima lokvanja,
Sunca zrake se lome u bistroj vodi
I plave sjenke tuku temelje kamenja.
Sanjam neko vrijeme i bojim se podsvjesno,
Da me ne probudi dolazeći val.
Udišem miris odmorene vode sa korijenja trski,
Čujem ptice koje pjesmom pritišću jutro.
Treperave slike igraju površinom bistre, zelene vode,
Al' sjena krošnje vrbe mi privlači pogled,
Jedna sjajna zraka na kapi rose.

Sanjala sam noćas bistru bistrinu
Lom zraka na kamenčićima u vodi,
Bijelu boju lopoča i oblaka gore visoko.
Buđenje najavljuje zdravlje,
A moje srce i misli pripadaju tebi
Prosute jastukom na kojem počivamo.

(2012)
@Ljerka Varga

VEČER
Na krilima vjetra, s kišom pod ruku
Stigla je večer u mirisu dalekog kraja
Na pokislom perju starog ljubavnika
Haljina joj mokra, a kosa bez sjaja

Samo su kapi lepršale kiše, tamo gdje je došla
Potocima rijekom, poljima uz proplanke šuma
Noć su i večer, tiho iznad grada prošle
Pjesmom tihom vjetra po raskršćima druma

Spremile se tako kod smiraja svakog
Omotati tminom ravnice i kamenje mora
Pripremiti krajeve najdivnije zemlje
Da jutrom dočeka dan najljepša zora

Pjesmom tihom što već jesen sluti
Skiću tako preko dolova i rijeka, sve kroz san
Zakrilit će mir djetetu svakom sigurni skuti
Da korakom sretnim, krene u novi dan

@ljerkavarga

DRVO

Pod krošnjom tvojom
Kao pod svodom katedrale
Stojim pogleda uprtog
U nebo
Kroz listove titrave, plav
Nazire se dan

Pod granama tvojim
Stojim sitna kao kap kiše
Kao rosa u mreži pauka
Vjetar što ju ruši
A u duši mi krošnja
Puna ljubavi

Pod svodom plavim
Pored stabla tvoga
Gdje zrak
Tako je mirisan i čist
Ja samo sam mrva
Žut jesenji list

(2014)
@Ljerka Varga

JUTRO

Dobro jutro prostrane i snene
vi ravnice kraja kojim hodim
ranom zrakom sunca odjenute
staze znane kojim sretno brodim

Svi zalasci i jutra sred rita
sve minule godine sva ljeta
iza mene koračaju tiho
kao mjesec što se nebom skita

Jutru ja se danu svom veselim
pjesmi šuma livada i rijeka
život koji koracima nosim
ispred mene on na mene čeka

'16@ljerkavarga