Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

nedjelja, 3. siječnja 2016.

                                   
                                       
U SJEĆANJU


U sjećanju samo
kad-kad naslonim glavu
na mjesta ona gdje sreća se krila
pa kao da otkrivam
neba boju plavu
shvatim
da , ja sretna uvijek sam bila.
Potražim u mislima
stare šumske staze
putove uske
slike moga kraja
pa shvatim da djetinjstvo samo
tamo ispod krošnji
sa zavičajem mojim
veže me i spaja.
Toplo mi nekako bude pri duši
te slike su okvir
moga života
bez njih ja nisam
i ne mogu biti
u njima je življenja
sva ljepota.


U sjećanju samo kad-kad
naslonim glavu
na mjesta gdje ko dijete
sretna sam bila
puno sam toga ponesla sa sobom
a onda shvatih da nisam
nikad , nikud ni otišla.


@ljerkavarga

                                                 
Objavio/la u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)