Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

nedjelja, 3. siječnja 2016.






ČEŠLJAJ ME MAMA

Češljaj mi kose mama,
Tvoje su ruke tako meke i nježne,
U one večeri kad pričali smo priče,
A noći bile hladne i snježne.

Mama i proljetna jutra naša lijepa su bila,
Kad budilo se sve i livada kod šume cvala,
Sve čega se sjećam, bilo je tako lijepo,
Pamtim naše dane iako sam bila mala.

Češljaj me mama, pletenicu ispleti,
Uvojke mi čiste raščešljaj polako,
Volim kad mi češljem prolaziš kroz njih,
Pamtim jutra naša, uz tebe bilo je lijepo  svako.

Još osjećam ti ruke,češljaj i kosu ukrasi,
Kao da tu si,kao da mi i sad miluješ nježno lasi.

'16@ljerkavarga



Objavio/la u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)