Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989


--------------------------------------------------------------------------

nedjelja, 3. siječnja 2016.


TUTNJI ŽIVOT

Kao konji faraona preko Mrtvog mora,tutnji život,
a vrijeme nad nama sklapa naše sudbine i mane,
samo čuvani prolaze , onda život zatvara prolaz,
požuri par koraka da prijeđeš do druge strane.

 Ne okreči se, nego grabi dalje korakom većim,
život je kao more,uzima te i povlači u dubine,
zahvaliti ćeš već, dok šapćeš pred nikim ne klečim,
a onda te vraća stvarnosti, snažno ispljune.

Tutnji ravnica, tutnji kroz mokre sapi, topi vrijeme,
kud god ti pogled krene, kružnice horizonta plave,
putovi prašnjavi, blatnjav ritovi zovu korake,
nemir negdje u prvom otkopu otkriva prošlost.


'16@ljerkavarga









ČEŠLJAJ ME MAMA

Češljaj mi kose mama,
Tvoje su ruke tako meke i nježne,
U one večeri kad pričali smo priče,
A noći bile hladne i snježne.

Mama i proljetna jutra naša lijepa su bila,
Kad budilo se sve i livada kod šume cvala,
Sve čega se sjećam, bilo je tako lijepo,
Pamtim naše dane iako sam bila mala.

Češljaj me mama, pletenicu ispleti,
Uvojke mi čiste raščešljaj polako,
Volim kad mi češljem prolaziš kroz njih,
Pamtim jutra naša, uz tebe bilo je lijepo  svako.

Još osjećam ti ruke,češljaj i kosu ukrasi,
Kao da tu si,kao da mi i sad miluješ nježno lasi.

'16@ljerkavarga



                                   
                                       
U SJEĆANJU


U sjećanju samo
kad-kad naslonim glavu
na mjesta ona gdje sreća se krila
pa kao da otkrivam
neba boju plavu
shvatim
da , ja sretna uvijek sam bila.
Potražim u mislima
stare šumske staze
putove uske
slike moga kraja
pa shvatim da djetinjstvo samo
tamo ispod krošnji
sa zavičajem mojim
veže me i spaja.
Toplo mi nekako bude pri duši
te slike su okvir
moga života
bez njih ja nisam
i ne mogu biti
u njima je življenja
sva ljepota.


U sjećanju samo kad-kad
naslonim glavu
na mjesta gdje ko dijete
sretna sam bila
puno sam toga ponesla sa sobom
a onda shvatih da nisam
nikad , nikud ni otišla.


@ljerkavarga