Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

srijeda, 31. srpnja 2013.


PLESAČICA

 

 

 Lakoća svile kao dodir vile

 lagan i nježan, kao dodir trava

 dok crven mak ispod lista drijema

 ponosna i draga dok gleda sa trijema.

 

 Ogrnuta meko tom zelenom svilom

 ko livadom svježom neko prijepodne

 zavrti mi mozak u okretu jednom, haljinom

 crvenom ko grane trešnje zrele, rodne.

 

 Pleši ti laka,haljina te nosi

 ko latice maka kada krase kosu

 publika bez daha gleda svaki pokret

 lagani okret ,nogu tvoju bosu.

 

 Da, ja te ljubim i svaki tvoj pokret

što poklanjaš meni i cijeloj sali

 kao dodir ruke , kada me takneš

pogled me tvoj kao svijeću pali.

 

 Ne znam dali sanjam il je ipak java

 haljina mi tvoja leprša u letu

 odjednom u jastuk utone mi glava

 ipak sve to sanjah, uvijek sam na svijetu.

 

 (2013)Ljerka Varga




Objavio/la u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)