Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

srijeda, 31. srpnja 2013.


PISMO

 

 Ovo pismo koje sad pišem

 primit ćeš jednoga dana

 možda kada me ne bude više

 ili ću negdje samovati sama.

 

 Mnogo toga hoću da pišem

 da kažem ti neke važne stvari

 al ako mi izmakne nešto

 ne obaziri se na to, ne mari.

 

 Ne znam dali će te pismo ovo

 u dobru i zdravlju naći

 a želim kada ga čitaš

da ljubavlju i prijateljstvom zrači.

 

 Jedino tebi mogu sve reći

 u mislima s tobom kratiti sate

 pa poželim da nam se proteklo vrijeme

 djetinjstva slike bar na tren vrate.

 

Takvo je vrijeme, a život leti

ne znam dali ćemo se vidjeti više

zato te sada grlim bez riječi

 dok ruka ti moja pismo ovo piše.

 

 (2013)Ljerka Varga

Objavio/la u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)