S L I K A

 

Ne znam dal' si zraka,

Il' oblaka pjena?

Možda samo tren,

Il' stvarnosti sjena?

Tu si kosom i osmjehom,

Ti stvarno postojiš,

K'o spojena oblakom…

 

Nestvarna, a stvarna,

Tu na dohvat neba,

Ali strah me vjetra

Što u noći vreba,

Da te ne odnese ,da te ne rasprši,

Da te tako nježnu, naletom ne skrši…

 

Pogled tvoj me sjeća

I osmijeh sa lica,

Na nemir proljeća, miris ljubičica…

 

(2013)

PUSTOŠ

 

Stojim ,čekam, sokak tih i prazan

 nitko ne prolazi, niti se nadam

 kao da svi otišli su nekud, mirno je

 samo mi prilazi vjetar, prolaznik hladan.

 

 Nekada prije prolazili ljudi

 svatko svojom brigom u glavi

 I mladi mnogi veseli i dragi

 puni smijeha, kao da se slavi.

 

 A sad se krajem sela tiho magla vuče

 na kišu izgleda, vrijeme se kvari

 požuriti moram da pokupim stvari

 nisam više daleko od kuće.

 

 Ipak čini mi se ko da netko zove

 ili mi se sve to samo čini

 predugo su pusti ovi puti

 sve se tako predalo praznini.

 

 Stojim, gledam, sokak pust i blatnjav

 ne čuje se kolo na bunaru

 samo vrapci svoj živkaju pozdrav

 pa ožive na tren, plot i kuću staru.

 

(2013)

PISMO

 

 Ovo pismo koje sad pišem

 primit ćeš jednoga dana

 možda kada me ne bude više

 ili ću negdje samovati sama.

 

 Mnogo toga hoću da pišem

 da kažem ti neke važne stvari

 al ako mi izmakne nešto

 ne obaziri se na to, ne mari.

 

 Ne znam dali će te pismo ovo

 u dobru i zdravlju naći

 a želim kada ga čitaš

da ljubavlju i prijateljstvom zrači.

 

 Jedino tebi mogu sve reći

 u mislima s tobom kratiti sate

 pa poželim da nam se proteklo vrijeme

 djetinjstva slike bar na tren vrate.

 

Takvo je vrijeme, a život leti

ne znam dali ćemo se vidjeti više

zato te sada grlim bez riječi

 dok ruka ti moja pismo ovo piše.

 

 (2013)Ljerka Varga

PLESAČICA

 

 

 Lakoća svile kao dodir vile

 lagan i nježan, kao dodir trava

 dok crven mak ispod lista drijema

 ponosna i draga dok gleda sa trijema.

 

 Ogrnuta meko tom zelenom svilom

 ko livadom svježom neko prijepodne

 zavrti mi mozak u okretu jednom, haljinom

 crvenom ko grane trešnje zrele, rodne.

 

 Pleši ti laka,haljina te nosi

 ko latice maka kada krase kosu

 publika bez daha gleda svaki pokret

 lagani okret ,nogu tvoju bosu.

 

 Da, ja te ljubim i svaki tvoj pokret

što poklanjaš meni i cijeloj sali

 kao dodir ruke , kada me takneš

pogled me tvoj kao svijeću pali.

 

 Ne znam dali sanjam il je ipak java

 haljina mi tvoja leprša u letu

 odjednom u jastuk utone mi glava

 ipak sve to sanjah, uvijek sam na svijetu.

 

 (2013)Ljerka Varga