Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989


--------------------------------------------------------------------------

nedjelja, 10. ožujka 2013.

 
 
 
 
 





 
KAD SU CVALE AKACIJE

U vrijeme kad su cvale akacije
Pa se njihov miris nježnosti širio brežuljcima i ravnicom
Dvorišta mirisala dunjinim i trešnjinim cvjetovima
... Voljela sam staze mojih mladih putova
Blage brežuljke kad kupalo je sunce
Pjesmu crvendaća u grmovima…
Bezbrižnost je sjedila na mojim ramenima
Jer nisam poznavala tebe, nisam poznavala sebe
Dok su otpadale latice akacije nisam znala
Kako će završiti ovaj život, gdje će umrijeti ljubav?
Gdje će se roditi?
Kojeg proljeća neće procvasti moja trešnja ?
U vrijeme kad cvale su akacije
Kad bili smo mladi u životu
Nepoznati na putovima sretanja
Nismo znali kolika će patnja biti
I gdje će stanovati zore naših zrelih godina.
Voljeli smo zvijezde u toplim noćima
Divlji vjetar koji je najavljivao kišu…

Danas niti ne znam dali akacije još cvatu
U mojem je sjećanju pohranjen njihov miris nježnosti
A Ti mi danas ispunjaš srce
Ne znamo ni Ti ni ja kad se je to dogodilo.
 
(2011)
Ljerka Varga
 
 
 
 
 
 
 
 
 
DODIR
 
Kad mi misao sjedne na dlan
I toplina njezina zagrije prste
Poželim da osjetim
Toplinu tvoga lica ,kose razigrane…
 
Pa nam tako prsti potraže
Ramena ispod košulje , snažne ruke
Obline  jabuka zrelih
Kožu meku , podatnu i nježnu…
 
Dlanovi nam ljubav prenose
Nježnost daruju, zagrljajem zamotani.
 
Kad mi misao dušu posjeti
Dodirom te u srce prizivam .
 
(2013)
Ljerka Varga
 
 

Nema komentara:

Objavi komentar