Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

subota, 16. ožujka 2013.


ČEKAM

 

 

Čekam čuti istu pjesmu,

U  krošnji ispod vedra neba, gore,

Koja tad se čula u prolazu stazom,

Misli mi se sjećanjima bore.

 

Oko od ljepote suzu krije,

Sve treperi i zrak miriše,

Ipak nije isto sve ko prije,

Kad bila si tu, sad te nema više.

 

Čekam, slušam da se ptica javi,

Njen je cvrkut kao oblak bijeli,

Pjesmom da me na tebe podsjeti,

Ranu duboku u srcu da zacijeli.

 

Znam da tu si negdje ptico mala,

Dal'duša njena u tebi živi,

Samo na tren začuo se cvrkut,

Mahnuo mi mislim jedan oblak sivi.

 

Čekam, s tugom zamišljam lik tvoj,

Zatreperi cvrkut, nebo suzu prosu,

Gajem se začu ptice male poj.

 

(2013)

Ljerka Varga
 
 

 
Objavio/la u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)