Na nekoj zvijezdi dalekoj

Imati ću jednom svoj dom

U izmaglici srebrnoj, koračati ću

Onim livadama tišine

Gledajući nijeme ptice u daljini

I anđela pjev slušati.

Čuj, pjevaju pjesmu vječnosti…

Na nekoj zvijezdi dalekoj

Ispod nekog drugog sunca

Možda ću sresti nekog meni dragog

Sa osmjehom na licu

U tišini vječnog mira, gdje se

Čuje pjesma daljina kao valovi oceana…

Na nekoj zvijezdi dalekoj

Ispod nekog drugog sunca

Sa ovim istim mislima i pjesmom

Ptica nebeskih, na usnama samo jedno ime…

Sa dodirom tišine u prolazu

Proći ćemo svatko svojom livadom

U ljetno prijepodne

Na prostorima plavih daljina

Ti i ja

I dodirnut se očima…

(2011)

 

       MstislavPavlov
 haljina plava kao jutro 
       ulje na platnu

                U naručje snova

                Spremili smo naše dodire

        

                Zagrljajem spojene

                Kao nebo i šuma

                Jutrom kad se budi

               Kao cvrkut lastavice

               U toplom gnijezdu

               U očima tvojim stanujem

               Tvojim se poljupcima pokrivam

               I budna sanjam

               Zraku jutarnju…

 

              Dok me gledaš

              U naručju našem

              Budimo novi dan…

               (2013)

 

 

 

Negdje tamo kud mi pogled seže,
Traže oči poznato mi lice,
Ali čežnja srce sad mi steže,
Na granama još ne vidim ptice.

Sjedim, maštam dok me snovi vuku,
... Nekom trakom nekud u daljinu,
Ko da pružam sad pticama ruku
Pa im mašem dok ljube visinu.

Mi smo samo sjena u vremenu,
Prolaznici na putu u tamu,
Životom se zovu naši puti,
Dok sve jednom ne padne u jamu.

(2013)Ljerka Varga
iz ZBIRKE

 

 

 

 

 

KRHOTINE VREMENA,KRHOTINE ŽIVOTA
U NJIMA SE OGLEDAJU SJENE NAŠIH DANA
PA SVAKA SE SLIKA OKREĆE I VRTI
OD ROĐENJA PA SVE DO SMRTI.

 

KRHOTINE VREMENA SLIKE SU NAŠIH TAJNI,
LAŽI ŠTO SE SKUPE I PLUTAJU NJEMO
U SLINI NEOPRANIH USTA,
A KRIJU IH OSMJESI KO BISERI SJAJNI.

SVE JE BLJUVOTINA ,IZMIŠLJANJE I LAŽI
KUD TE VODE KRHOTINA SJENE
POGLEDAJ SE TI PROŠLO VRIJEME,KAŽI.

IPAK , SANJAJ DA TE SNOVI NEKUD VODE
SAKRIT SE NE MOŽEŠ, SVE JE KO NA DLANU
LAŽLJIVI I SKLISKI KO RIBA, SAMO SE JEDNOM RODE.

(2013)
Ljerka Varga
iz zbirke

 

 

 

Ruši se život,kotrlja ko' kamen,

Odlazi polako, a ti ne znaš kuda,

Zapiši misao da ostane znamen,

Da se pročita, al' bez strogog suda.

 

Stazama smo išli, svatko stazom svojom,

Nit'  za naslutit, da drugi postoji,

A ljubav, taj čudan tren u zraku,

Pružene nam ruke, za navijek spoji.

 

Odmiče vrijeme, bolesti i zime,

Potvrdi stihom svoje postojanje,

Zapisano će ostat negdje tvoje ime.

 

Pa kad sve se sruši i tvoje će sanje,

Taknuti nekog ko zvijezda u mraku

Na kraju će cvijet  samo, bit bačen u raku.

 

(2013)

 

 

 

Sjetna je večer nedjeljna,
a ti spavaš u toplini mojih misli.
Raspuklina vremena sjene propušta,
Preko gnijezda ostavljenih prvim pahuljama.
Moje si snove ponio na polja,

... Ostavio oblacima nestalnost.
Ljubim ti oči dok tako spavaš,
duhom daleko , negdje zarobljen.

Sjetna večer nedjeljna,
Prosula je tišinu ulicom dugom
Dok kiša polako sniva prosinačkom tugom.

ČEKAM

 

 

Čekam čuti istu pjesmu,

U  krošnji ispod vedra neba, gore,

Koja tad se čula u prolazu stazom,

Misli mi se sjećanjima bore.

 

Oko od ljepote suzu krije,

Sve treperi i zrak miriše,

Ipak nije isto sve ko prije,

Kad bila si tu, sad te nema više.

 

Čekam, slušam da se ptica javi,

Njen je cvrkut kao oblak bijeli,

Pjesmom da me na tebe podsjeti,

Ranu duboku u srcu da zacijeli.

 

Znam da tu si negdje ptico mala,

Dal'duša njena u tebi živi,

Samo na tren začuo se cvrkut,

Mahnuo mi mislim jedan oblak sivi.

 

Čekam, s tugom zamišljam lik tvoj,

Zatreperi cvrkut, nebo suzu prosu,

Gajem se začu ptice male poj.

 

(2013)

Ljerka Varga

 

 

 

VATRA



Vatra prožima moje tijelo,

 Mojih predaka, vatra
Struji ispod koraka,kola venama,
Urliče nutrinom,zemlja,
Goruća od ljubavi.
Uhvatila je korijenje postojanja,
Zarobila korake, snove sažiže,
Gorim, goruća sam baklja,
Protest protesta,koža gori.
Pustite me da sagorim,
Pepelom da postanem,
Vjetrovi neka raznesu prašinu
Bila je prokleto sjeme ,
Na vlastitoj njivi,korov.

Nema kajanja za istinu,
Padajući što ostaviše,
Prah prekriva i laži.
Gorim plamenom,
Jer ti si jača od mene,
Ipak u rukama tvojim
Plamičak, jer u meni je
Goruća ljubav.

(2013)
Ljerka Varga
iz ZBIRKE

 

S L U T N J A

Slutim nebo plavo iza oblaka,
Toplinu sunca zrake, kao ruke.
Slutim tužne oči !
... A prolaze dani drago moje
I noći. Prolaze snjegovi,
Proljeće se bliži. Osjećam
Mirise jutra preko livada,
Preko zemlje uzorane.
A kad svane, tužne oči !

Slutim zagrljaj topao,
Osmjeh i suzu. Uz stazu
Jablan razigran u noći.

Sve prolazi,vrijeme mreže plete
Neizbježne. Dan će doći,
Sve tužnije slutim tužne oči.

(2013)
LJERKA VARGA

Ljerka Varga

POVRATAK
VRATILA SE HLADNE RUKE PRUŽA
GRLI GRANE GRMOVE I STAZE
PAHULJAMA KROVOVE ZASIPA
KUD GOD PROĐE BIJELE PUTE IMA,ZIMA...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

KAD SU CVALE AKACIJE

U vrijeme kad su cvale akacije
Pa se njihov miris nježnosti širio brežuljcima i ravnicom
Dvorišta mirisala dunjinim i trešnjinim cvjetovima
... Voljela sam staze mojih mladih putova
Blage brežuljke kad kupalo je sunce
Pjesmu crvendaća u grmovima…
Bezbrižnost je sjedila na mojim ramenima
Jer nisam poznavala tebe, nisam poznavala sebe
Dok su otpadale latice akacije nisam znala
Kako će završiti ovaj život, gdje će umrijeti ljubav?
Gdje će se roditi?
Kojeg proljeća neće procvasti moja trešnja ?
U vrijeme kad cvale su akacije
Kad bili smo mladi u životu
Nepoznati na putovima sretanja
Nismo znali kolika će patnja biti
I gdje će stanovati zore naših zrelih godina.
Voljeli smo zvijezde u toplim noćima
Divlji vjetar koji je najavljivao kišu…

Danas niti ne znam dali akacije još cvatu
U mojem je sjećanju pohranjen njihov miris nježnosti
A Ti mi danas ispunjaš srce
Ne znamo ni Ti ni ja kad se je to dogodilo.
 

(2011)
Ljerka Varga

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DODIR

 

Kad mi misao sjedne na dlan

I toplina njezina zagrije prste

Poželim da osjetim

Toplinu tvoga lica ,kose razigrane…

 

Pa nam tako prsti potraže

Ramena ispod košulje , snažne ruke

Obline  jabuka zrelih

Kožu meku , podatnu i nježnu…

 

Dlanovi nam ljubav prenose

Nježnost daruju, zagrljajem zamotani.

 

Kad mi misao dušu posjeti

Dodirom te u srce prizivam .

 

(2013)

Ljerka Varga

 

 

BUDIM SE ZOROM

U cik zore ptice cvrkutom
Bude dan preko jezera
Radoznale na prve sunčeve zrake
... Tamo iznad šuma.
Jutarnje rumenilo najavljuje
Sunce u krošnjama.
Budim se rano zorom,
Prva misao moja, ti si,
Prvi dah dana,pjesma kosa,
Visoko u krošnji…
Raduj se zoro!

Ptice cvrkutom u cik
Bude dan preko jezera,
Misli moje ti šalju
Sa prvim zrakama jutra
Ususret.

(2011)
IZ ZBIRKE-Kruna ljubavi-
Ljerka Varga