Sjetna je večer nedjeljna,
a ti spavaš u toplini mojih misli.
Raspuklina vremena sjene propušta,
Preko gnijezda ostavljenih prvim
pahuljama.
Moje si snove ponio na polja,
Ostavio
oblacima nestalnost.
Ljubim ti oči dok tako spavaš,
duhom daleko , negdje zarobljen.
Sjetna večer nedjeljna,
Prosula je tišinu ulicom dugom
Dok kiša se polako sliva prosinačkom tugom.
(2012)
Ljerka Varga
Nema komentara:
Objavi komentar