BURA
Valja
se more, k stijenama leti,
Vrhove
vala udari mlate,
Bijeli
se kamenje, slana klisura,
Na
obzoru se vrhovi u zalazu zlate.
Maglena
daljina tvoje oči krije,
Usamljene
kroz kiše me prate,
Stisnute
ruke, molitvu pletu,
Za
ljubav i zagrljaj one su date.
Valja
se more,udara u stijenje,
Tuče
bura,kamen puca, lomi,
K
nebu stremi, kamenjem se penje,
Drhturi
drveće,kida se i stenje.
Tragove
ostavlja obalom dugom,
Uranja
sunce daljinom obzora,
Zlati
nebo svojom zlatnom prugom.
Sunce u zalazak tone,
Dok
bura svira strminama,
Večernja
zvona u smiraju zvone.
Ljerka
Varga(2011)