CITAT

          

           SRETAN BOŽIĆ  SRETAN BOŽIĆ

NA UZGLAVLJU ŽIVOT

 

Na uzglavlju je noć ostavila snove

Povukla se tiho u odaje svoje

A dan se prosuo preko sive boje

Neba obješenog iznad novih sati

 

Kazaljke se kreču naprijed polako

Mjere kažu vrijeme što dođe i prođe

U procijep sati zaluta tek vjetar

Lutalica vječna od sata do sata

 

Život se okreče kao točak kola

Korakom polako stazom u daljinu

Od ushita sreće do krika bola

Vrti se stalno u dnevnom sivilu

 

Kao staklo kad  nas od ulice dijeli

U prozorima što pročelja krase

Ostajemo sami krhki i nemoćni

Da se iz žrvnja tog života spase

 

Sunce kad se zrakom i na tren pojavi

Lakše je krenut u dan pun boja

Brže se roje odluke i misli u glavi

Teško im je ponekad zapamtiti broja

 

Na uzglavlju jutra dan se protego

Uhvatio zraku blijedu što se budi

Sve ono što ostaje za nama

Donose snovi još kad zora rudi

 

(2013)Ljerka Varga

 

 

 

KIŠA

 

 

Noćas je kiša

 Mojim prozorima

Pisala tvoje ime

Ne vjeruj

Ne govorim o kiši

To misli su moje

Zvale plavo jutro

U tvojim očima

Ne vjeruj

Nema plavetnila

Znam samo da želim noćas

Tvoje dlanove u kosi

Osmjeh

Smion u uglu usana

Ne vjeruj

Da vjerujem u riječi

Noćas ih je vjetar

Krošnjama darovao

I rasuo livadama

Procvale tratine

Bijelim pahuljama

 

Ne vjeruj kiši

Ako pada

Pomisli

Da plačem našu sreću

 

Ljerka Varga

AKO ME PONESEŠ

 

Ako me poneseš u sjećanju

 na mjesto susreta

 i mahneš pticama

 koje su nas pozdravile

 srce otključaš

zrakom sunca

 jutrom

što budila je

 sretne slike

 jesen će izgledati

 sretnija

 i tvoja će riječ

 dublje

 u sjećanju ostati

 Kad otvoriš

 prozor spoznaje

 već lišće jesenje

 nositi će vjetrovi

 tvoje misli

 bit će daleko

 a ja ću te tražiti

 obećala sam

 pticama

 Na obali

 na svim oblacima

 u slikama listopada

 samo će

 sjećanje buditi

 vjetrom ponesen list

 i kišna kap

 na obrazu

 (2013)

KAO JUTRO

 

 Kao jutro maglom ogrnuto

 kao sjena prolazim

 kroz vrijeme

 slušajući lišće

 koje vene tiho

 stazom snova ostavljenih

 Možda baš je

 ovo jesen zadnja

 vrijeme što mi

 posprema u njedra

 i sva ona proljeća mi vedra

 zaboravu

 već su ostavljena

 Kad sve prođe

 kad odleti lišće

 kad se ptice vrate

 gnijezdima u smiraj

 raspršit će sunce

 magle sa vidika

 Al sada je jutro

 maglom ogrnuto

 a oko mi zamuti

 suze sjetne

 titraj

 

 (2013)

 Ljerka Varga

 

 

POSTOJIM

 

Postojim  a da

 Nit svjesna nisam

 Dalekih prostranstava

 Ledenih santi

 Pješčanih dina

 I ptica tamo nekih

Što se šarenim

 Perjem kite

 Postojim u svom

 Zrncu svemira

 Nekih crno bijelih

 Zvijezda na svodu

 Koje sjaje obasjane

 Nekim drugim suncem

 Tvoreći zviježđe vage

 Znaka jeseni

 Postojim i jeseni ove

 Još dišem kiše

 Koje tek dolaze

 I mirise žutog cvijeća

 Listova šuštanje

 Vjetrom ponesenih

 Slušam zalascima

 Dok jesen mre

 (2013)

 

 

 

 

 

 

 

 

BUKET LJUBAVI

 

 Još topline ima

 U ovim laticama

 Šarenilu ljeta

 Toplina

 Pohranjena

 U mirisima

 Zrake

 Jutra

 U pupoljcima

 Rasle su

 Kao ljubav

 U tvojim očima

 Kao toplina

 Dlanova tvojih

 Kao suza

 Nježnosti

 Samo za nas

 

 Još topline ima

 U srcu

 Što grijano

 Ljubavlju

 I životom

 Kuca vjerno

 Buket ljubavi

 Sva sjećanja

 Neka ti oživi

 A misao tvoja

 Neka me ogrne

 Plaštem

 Čežnje

 U vremenu

 Koje samo nama

 Pripada

 

 (2013)

 Ljerka varga

 

 

LIŠĆA ŽUTE


Dok kišni nam zajednički dani

 sivilom, misli nastoje prekriti,

 lišća žute i jeseni ove , na voćkama

 sa kojih smo plodove ubrali.

 

 Klize kapi staklima još toplim od ljeta,

 a mi se smijemo,  jer nas ovaj vjetar

 svjež, sa mirisom sjevera omesti ne može

 u zagrljaju kojem se predajemo.

 

 Naši dani topli, kao ove jesenje boje,

 nose nas ispod ovih kišnih oblaka,

 kao pticu vjetar što nosi

 a mi im se predajemo, kao plodovi zreli.

 

 Ti pored mene, pored tebe ja,

 brojimo listove žute tužnih grana,

 dok kišni nam dani godine prekrivaju

 i jeseni ove kad lišća žute u krošnjama.

 

 (2013)Ljerka Varga

 

S L I K A

 

Ne znam dal' si zraka,

Il' oblaka pjena?

Možda samo tren,

Il' stvarnosti sjena?

Tu si kosom i osmjehom,

Ti stvarno postojiš,

K'o spojena oblakom…

 

Nestvarna, a stvarna,

Tu na dohvat neba,

Ali strah me vjetra

Što u noći vreba,

Da te ne odnese ,da te ne rasprši,

Da te tako nježnu, naletom ne skrši…

 

Pogled tvoj me sjeća

I osmijeh sa lica,

Na nemir proljeća, miris ljubičica…

 

(2013)

PUSTOŠ

 

Stojim ,čekam, sokak tih i prazan

 nitko ne prolazi, niti se nadam

 kao da svi otišli su nekud, mirno je

 samo mi prilazi vjetar, prolaznik hladan.

 

 Nekada prije prolazili ljudi

 svatko svojom brigom u glavi

 I mladi mnogi veseli i dragi

 puni smijeha, kao da se slavi.

 

 A sad se krajem sela tiho magla vuče

 na kišu izgleda, vrijeme se kvari

 požuriti moram da pokupim stvari

 nisam više daleko od kuće.

 

 Ipak čini mi se ko da netko zove

 ili mi se sve to samo čini

 predugo su pusti ovi puti

 sve se tako predalo praznini.

 

 Stojim, gledam, sokak pust i blatnjav

 ne čuje se kolo na bunaru

 samo vrapci svoj živkaju pozdrav

 pa ožive na tren, plot i kuću staru.

 

(2013)

PISMO

 

 Ovo pismo koje sad pišem

 primit ćeš jednoga dana

 možda kada me ne bude više

 ili ću negdje samovati sama.

 

 Mnogo toga hoću da pišem

 da kažem ti neke važne stvari

 al ako mi izmakne nešto

 ne obaziri se na to, ne mari.

 

 Ne znam dali će te pismo ovo

 u dobru i zdravlju naći

 a želim kada ga čitaš

da ljubavlju i prijateljstvom zrači.

 

 Jedino tebi mogu sve reći

 u mislima s tobom kratiti sate

 pa poželim da nam se proteklo vrijeme

 djetinjstva slike bar na tren vrate.

 

Takvo je vrijeme, a život leti

ne znam dali ćemo se vidjeti više

zato te sada grlim bez riječi

 dok ruka ti moja pismo ovo piše.

 

 (2013)Ljerka Varga