Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

nedjelja, 5. lipnja 2022.

 KADA SLUŠAŠ ŠAPAT MORA

Kada slušaš šapat mora,
Galeba krik u niskom letu
Dali misliš na jecaje noći,
Na školjku sjećanja utopljenu u more šumno…
Na moje dlanove, koji kamen postojanja skrivaju
Kao lik tvoj srce, od suza i noći što brani,
Bojeći se da ga vrijeme u pijesak ne pretvori…
Kada vjetra šapat slušaš, koji skida vrhove planina
Zatvori oči da ih bjelina snijega ne povrijedi
I uspomene sklonjene u klancima osjećaja…
Predaj zaboravu svaku suzu i rastanka bol,
Ljubeći istinu obala rijeka i mora,
Brzinom vremena u oblacima…
Voli me srcem i skrivaj od onih
Koji ljubit ne znaju, u kamen pretvoreni,
Od onih što šljunkom postaju u uvalama
Gdje umorni valovi ostavljaju slutnje…
Ljubit ću te tad, da nitko neće znati,
I odnijeti zvijezde koje si mi skidajući poklonio,
U vrt ruža mirisnih, korijenju da ih darujem,
Da blistaju zorom , rosom umivene,
Zracima sunca u jutro upletene…
Ljerka Varga(2011)
iz zbirke
Opis fotografije nije dostupan.
Đurđica Kristović Vete, Irena Rajaković Klepac i još jedna osoba
2 komentara
Podijeli

Objavio/la u Nema komentara:
Pretplati se na: Postovi (Atom)