Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

četvrtak, 20. kolovoza 2015.


NA JASTUKU BIJELOM
                             
                            Na jastuku bijelom
Od sjajnog damasta,
Leži knjiga stara, baršunasta,
Listovima svojim, k'o proljeće s'vita
Nudi se oku da ju pročita.

Između korica u tvrdom uvezu,
Sakriva ljubav, horor i jezu,
K'o najveća tajna sudbina čista,
Zove i mami list nakon lista,
Znam odolit'  ne mogu, čitati hoću,
Ona miluje me i osvaja  noću.

A jutrom onda na jastuku bijelom,
K'o ljubavnici zagrljeni u mirisnom sijenu,
Slušaju ulice daleke korake,
Ona i knjiga u postelji leže,
Stvarnost je daleko, a snovi bježe.

Na jastuku bijelom od sjajnog damasta,
Pročitana leži knjiga baršunasta,
I čeka ponovno radoznalo oko,
Da potonu zajedno u snove duboko.


Pjesma broj 1
Tema pjesme: Knjiga
Naslov pjesme:Na jastuku bijelom
Autor pjesme:'15@lerkavarga
Šifra od dvije riječi: Muzika  nostra
Na natječaju za pisce-pjesnike
Fb grupe Pisci i književnost
pjesma je osvojila prvo mjesto
22. lipnja 2015 godine
prema ocjeni čitatelja PiK-a
Objavio/la u Nema komentara:
Pretplati se na: Postovi (Atom)