Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

četvrtak, 20. kolovoza 2015.


NA JASTUKU BIJELOM
                             
                            Na jastuku bijelom
Od sjajnog damasta,
Leži knjiga stara, baršunasta,
Listovima svojim, k'o proljeće s'vita
Nudi se oku da ju pročita.

Između korica u tvrdom uvezu,
Sakriva ljubav, horor i jezu,
K'o najveća tajna sudbina čista,
Zove i mami list nakon lista,
Znam odolit'  ne mogu, čitati hoću,
Ona miluje me i osvaja  noću.

A jutrom onda na jastuku bijelom,
K'o ljubavnici zagrljeni u mirisnom sijenu,
Slušaju ulice daleke korake,
Ona i knjiga u postelji leže,
Stvarnost je daleko, a snovi bježe.

Na jastuku bijelom od sjajnog damasta,
Pročitana leži knjiga baršunasta,
I čeka ponovno radoznalo oko,
Da potonu zajedno u snove duboko.


Pjesma broj 1
Tema pjesme: Knjiga
Naslov pjesme:Na jastuku bijelom
Autor pjesme:'15@lerkavarga
Šifra od dvije riječi: Muzika  nostra
Na natječaju za pisce-pjesnike
Fb grupe Pisci i književnost
pjesma je osvojila prvo mjesto
22. lipnja 2015 godine
prema ocjeni čitatelja PiK-a
Objavio/la u Nema komentara:

četvrtak, 25. lipnja 2015.



      RUŽE
Objavio/la u Nema komentara:

četvrtak, 18. lipnja 2015.



TI SPAVAŠ

Ti spavaš. ja dobro jutro ti želim
I dan kreče, dobuju sati
Sa stare ure koja se klati
Sjene sve krače, a dan postaje bijelim.

Ti spavaš, dan nekako siv starta
Korača polako kao nesigurno dijete
Oblaci se rasuli, pokrivač sjete
Mirišu lipe ulicama moga kvarta.

Ako si budan, prelistaj knjigu sati
Sve skonča samo u jednom trenu
Probuđen pogled od stvarnosti se prenu
Dok dan se u zrakama sunca zlati.

@ljerkavarga


Objavio/la u Nema komentara:
Pretplati se na: Postovi (Atom)