Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

srijeda, 31. prosinca 2014.

Sretno u 2015.oj !


Objavio/la u Nema komentara:

ponedjeljak, 3. veljače 2014.






MAJČINO BDIJENJE

  

Nad kolijevkom tvojom bdije,

U san te ljulja i sprema,

Hladno kad je , za tebe zime nema,

Ako se smiješ, ona se s tobom smije.

 

A noć je duga, ti spavaš dijete,

Majka te čuva, nad tobom strepi,

Pati s tobom kad bolesti prijete,

Njoj  osmijeh samo tvoj je lijepi.

 

„Spavaj, čedo moje! „ Kolijevku njiše,

Kad mu snove, san u dušu sprema

Nikada sve što piše, saznati nećeš

U srcu majke , dok kraj tebe drijema.

 

Nad kolijevkom tvojom budna,

Bdije,  raduje se, smije se i pati,

Sva dobra ovoga svijeta,

Samo ti majka  može  dati.

 

(2014)iz zbirke

Ljerka Varga

 

 
Objavio/la u Nema komentara:
Pretplati se na: Postovi (Atom)