Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989 Zagreb, P R E D G O V O R

Šapat lahora u lišću osunčane breze--to je lirika
Ljerke Varga, kojom ona razbuđuje u čovjeku najtananija osjećanja što kroz svaku poru ćutila pune život prohodanim trenucima kroz oživljena sjećanja, koja i suze na oči stjerati znadu, pogotovo kad je ona sama govori obićno i bez patetike kojoj je apsolutno nesklona.Ljerka se veoma suptilno oglašava stihom i slikom, izoštrenog i probirljivog izraza, iskreno, toplo i iznad svega autentično. Svoja doživljavanja zapisuje trenutno i bez ikakvih strukovnih dotjerivanja, to su njene pjesme, što znaći da ne robuje formi. Bit i poriv joj je suština Istine bez ukrasnog omota; njenom gledanju stvari važna je selekcija boja u svakoj pojavi, pa nije ni čudo što se veoma uspješno potvrđuje i kao likovni umjetnik.Rječnik joj je popularno istančan. Ona dobro zna što će , ali i kako će: posvuda kupi ono najvrednije i to bez ostatka iznosi na sunce, pred sud srca, duše i oka svakog oko sebe tko njen svijet čini. Ne podliježe pomodnostima, preokupirana je činjenicom vječnosti, tražeći stvarne ljepote u svemu sudbinskom, gdje točno zna što vidi, misli i hoće, bez lutanja, praznih iluzija i izdaje, s tim što svaku realnost okiti i romantikom, pa i u najgrubljoj biti nalazi načina za nježno milovanje. Isključiva je, bez sivih boja i ikakve dileme, odveć hrabra da bi ustuknula pred surovom mećavom, ali nadasve svjesna da čovjek nije samo zrno svijeta.
---VLADO FERINA---

PREDGOVOR
Zbirka poezije "STOPE U PRAŠINI" 1989

--------------------------------------------------------------------------

petak, 20. rujna 2013.




LIŠĆA ŽUTE


Dok kišni nam zajednički dani

 sivilom, misli nastoje prekriti,

 lišća žute i jeseni ove , na voćkama

 sa kojih smo plodove ubrali.

 

 Klize kapi staklima još toplim od ljeta,

 a mi se smijemo,  jer nas ovaj vjetar

 svjež, sa mirisom sjevera omesti ne može

 u zagrljaju kojem se predajemo.

 

 Naši dani topli, kao ove jesenje boje,

 nose nas ispod ovih kišnih oblaka,

 kao pticu vjetar što nosi

 a mi im se predajemo, kao plodovi zreli.

 

 Ti pored mene, pored tebe ja,

 brojimo listove žute tužnih grana,

 dok kišni nam dani godine prekrivaju

 i jeseni ove kad lišća žute u krošnjama.

 

 (2013)Ljerka Varga

 

Objavio/la u Nema komentara:
Pretplati se na: Postovi (Atom)